Općina Sali
Općina Sali obuhvaća Dugi otok te otok Zverinac.
Dugi otok je najveći otok zadarskog arhipelaga, ukupne površine 113 km2. Pripada zadarskoj otočnoj skupini sjevernodalmatinskih otoka, a zajedno s otocima Molatom, Istom, Škardom i Premudom čini vanjski niz otoka. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine Dugi otok broji 1655 stanovnika. Na otoku se nalazi jedanaest naselja. Sali, Zaglav, Žman, Luka, Savar, Brbinj, Dragove i Božava smješteni su na sjeveroistočnoj strani otoka, dok se Soline, Verunić i Veli Rat nalaze na sjeverozapadnoj obali.
Sali su najveće mjesto na Dugom otoku i glavno općinsko kulturno i administrativno središte. Zbog svoje pozicije nazivaju se i "vrata Kornata". Uz to mjesto vezuje se prvi pisani spomenik ribarstva u Hrvatskoj kao i dobro znane Saljske užance i Tovareča mužika.
Zaglav je smješten u dobro zaštićenoj uvali. Prvi put se spominje u dokumentima iz XV. stoljeća, a naseljen je prebjezima pred Turcima. Iz istog stoljeća datira i mjesni Franjevački samostan trećoredaca te crkva sv. Mihovila.
Žman se prvi put spominje u XIII. stoljeću od kada datira i župna crkva sv. Ivana, dok u okolici naselja postoje nalazišta iz pretpovijesnog doba. Posebitost Žmana su plodna polja smještena na području Malog i Velikog jezera.
Izgledom Luke dominira šetnica koja datira iz XIV. stoljeća. Nad tim mjestom nadvija se najveće dugootočko brdo, Vela straža, visine 338 metara.
Na otočiću koji je nasipom spojen sa ostatkom mjesta Savar, nalazi se predromanička crkva sv. Pelegrina, sakralni objekt nulte kategorije. Savar je poznat i po ekspolataciji kamena kojim je izgrađen zadarski Forum te mnoge palače i crkve u Rimu i Veneciji .
Dio kulturne baštine Brbinja su svečenici glagoljaši koji su tamo boravili kroz povijest i bili čuvari i promicatelji hrvatske pismenosti na ovim prostorima.
Okolica mjesta Dragove naseljena je još u antičko doba čemu svjedoče rimski ostaci podno brda Dubravica. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se svetište Male Gospe.
Božava se prvi put spominje 1327. godine, dok ostaci utvrđenih naselja u blizini mjesta potječu još iz doba Ilira.
Soline su ime dobile po solanama koje su se nalazile u uvali. U ovom mjestu je sagrađena jedna od prvih pučkih škola na Dugom otoku.
Verunić je jedno od rijetkih naselja okrenuto prema otvorenom moru. Poznat je i po baroknoj crkvi Gospe od Karmena sa starim grobljem.
Veli Rat je najsjevernije mjesto Dugog otoka. Potječe iz rimskog doba, a blizina pješćane plaže Sakarun i Svjetionika Punta Bjanka čini ga vrlo privlačnom turističkom destinacijom.
Kako na raspolaganju imaju bogato lovište Telašćice i kornatsko otočje, ribarstvom se stanovništvo ovog područja bavi od samog dolaska. Najstariji spomen ribarstvu u Hrvata jest Darovnica iz razdoblja od 986. do 999. godine, kojom zadarski plemići ustupaju samostanu sv. Krševana u Zadru svoje pravo ribarenja na otocima Molat i Dugi otok. Iz XI. stoljeća postoji i zapis koji poimenice spominje ribare iz Telašćice, to su naši najstariji poznati ribari. Već u to vrijeme u Telašćici nailazimo i na prvu organiziranu ribarsku družinu u Dalmaciji koja mrežom potegačom lovi ribu. Svoje brodice, ribari su smještali uglavnom u uvalama Jaz, Tripuljak i Magrovica, u kojima se i danas vide tragovi usuho zidanih mulića i ozidane obale.
..."More je bogodana oranica,
Koju ne treba kopati,
Ni orati, ni gnojiti, ni sijati,
Već jedino razumno žeti."...
Petar Lorini
Otok Zverinac je smješten između nenaseljenog otoka Tun Veliki i sjeverne obale Dugog otoka. Ukupna površina mu je 4,18 km2, a najviši vrh je Klis s 117 metara nadmorske visine. Po popisu stanovništva iz 2011. godine, na otoku živi 43 ljudi. Otočić je najvećim dijelom obrastao gustim grmljem. Gospodarsku osnovu čine vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo, ribarstvo i turizam. Zverinac se prvi put spominje 1421. godine pod imenom Suiran kao posjed zadarskih plemića. U naselju se nalazi barokna palača obitelji Fanfonga iz 1746. godine, dok se u samoj uvali Poripišće nalaze ostatci iz rimskoga doba.
U općini Sali svakako treba posjetiti:Tvornica Mardešić, najstarija otočna tvornica osnovana još davne 1905. godine. S obzirom da je smještena na Dugom otoku, u Salima, više od 110 godina ona predstavlja značajan izvor prihoda kako za tamošnje stanovništvo tako i za stanovništvo okolnih otoka. Danas se tvrtka Mardešić d.o.o. bavi proizvodnjom ribljih prerađevina na bazi srdele, inćuna, tune i skuše. Osnovni proizvodi su joj riblja konzerva, većinom sitne plave ribe te poluproizvod slani inćun.
Saljske užance su kulturna, gastronomska, sportska i zabavna manifestacija koja se u Salima kontiniurano održava od 1958. godine. Tovareća mužika je uz nju vezana od njenih samih početaka i tako godinama Mužika Užancama daje posebnost i mističnost, a Užance Mužici ponos i radost. Saljske užance se uvijek održavaju vikend prije blagdana Velike Gospe, a najčešće traju tri dana.
Tovareća mužika svoje korijene crpi iz pučkog običaja Batarela, što je naziv za skup nasumičnih zvukova s ciljem stvaranja buke. Batarelom su se u dugim i hladnim noćima tjerali zli duhovi, ali su se s njime i veselili i rugali i to najčešće udovcima ili udovicama koji bi se odlučili na ponovno vjenčanje. Tovareća mužika je institucionalizirana 1959. godine i od tada nastupa u ovakvom obliku. Najprepoznatljiviji i najoriginalniji instumenti su rog (vola ili bika) i šumpreš (staro peglo napunjeno željezom). Vjerovalo se u njihova moćna, magična svojstva koja su štitila otočane od uroka i branila od nevolja. 2012. godine Tovareća mužika je uvrštana na popis nematerijalne baštine Republike Hrvatske, a dalnji cilj ju je uvrstiti i na UNESC - ovu listu nematerijalne baštine svijeta.
Impozantni svjetionik Punta Bjanka nalazi se na sjeverozapadnom rtu Dugog otoka u blizini mjesta Veli Rat. Izgrađen je 1849. godine, visok je 41 metar i danas je najviši svjetionik na našoj strani obale. Do svjetla na vrhu svjetioničarske kule, najveće na Jadranu, vode 183 stepenice. Svoju upečatljivost duguje žutoj fasadi, u koju je prema usmenoj predaji, utrošeno 100 000 žumanjaka. U dvorištu svjetionika nalazi se kapelica sv. Nikole, a sa obale se pruža pogled na otvoreno more. Svjetionik je okružen borovom šumom, uvalama i šljunčanim plažama te nudi i apartamnski smještaj.
Pješćana plaža Sakarun, jedna je od najpoznatijih plaža ovog djela Mediterana. Svoju reputaciju stekla je bijelinom pijeska i čistoćom mora. Duga je oko 800 metara i otvorena prema južnoj pučini Jadrana. Čuva je šuma karakteristične mediteranske zajednice gariga, makije te crnog i alepskog bora. Podmorje joj je bogato livadama morske cvjetnice te mnogih drugih vrsta. Bioraznolikost je jedan od razloga što je Sakarun zaštićen u okviru Sjeverozapadnog dijela Dugog otoka u kategoriji značajnog krajobraza. Prostor za kupanje je iznimno velik i plitak, a tijekom sezone prijevoz iz Božave do Sakaruna organiziran je turističkim vlakićem.
Park prirode Telašćica nalazi se na jugoistočnom dijelu Dugog otoka, a s okolnim akvatorijem te 13 otoka, otočića i hridi čini čudesan sklad prirode. U Parku je zastupljena mediteranska vegetacija s preko 400 biljnih vrsta, a zabilježene su i brojne rijetke i endemične biljke. U podmorju živi raznolik biljni i životinjski svijet uključujući danas prorijeđene crvene koralje i mesojednu spužvu. Park karakteriziraju tri fenomena: zaljev Telašćica (jedna od najsigurnijih i najvećih prirodnih luka na Jadranu, unutar njega nalazi se 6 otoka i hridi, 25 uvala i 69 km razvedene obale), dugootočki strmac“stene" (uzdižu se do 200 metara nad morem, a u more se okomito spuštaju i do 90 metara, tu se gnijezde brojne ptice kao što su sivi ili eleonorin sokol) i slano jezero “Mir” (s ljekovitim muljem jezero je stanište endemične vrste jegulje zvane “kajman"). Najslikovitiji među otocima Telašćice je Katina, dok je sa svojim geološkim i geomorfološkim posebitostima najneobičnija hrid Taljurić. Grobni humci u polju Čuh, ilirski humci te ostaci rimske građevine iz I. stoljeća, svjedoče o naseljenosti Telašćice od davnina.
Špilja "Strašna Peć" je među prvim izletničkim destinacijskim špiljama otvorenim na području Republike Hrvatske, nalazi se južno od mjesta Savar. Ulaz u špilju je na 65 metara nadmorske visine. Među pučanima Dugog Otoka poznata je mit koji objašnjava kako je nastala špilja....
"Nekoć su vile odlučile presjeći Dugi Otok na dva dijela.
Sijekle su marljivo cijelu noć, ali ih u tome preteče zora i osujeti njihove namjere. Tako je Dugi Otok ostao čitav, a špilja ostala današnja uspomena na taj uzaludni pokušaj"..........
Ova špilja se prvi put spominje 1898. godine u zadarskom listu "Il Dalmata" nakon što je izvršeno prvo speleološko istraživanje. Nešto kasnije je popularizira i Austrijski časopis "Ilustrierte Österreichische Riviera Zeitung". Prvi poznati posjetitelj Strašne Peći je austro-ugrarski car Franjo Josip 1904. godine koji je i financirao njeno prvotno uređenje. Gradi joj željezna vrata na ulazu, dva ferala i uređuje stubište ka moru.1930. godine Josip Poljak obavlja prva geomorfološka istraživanja špilje. Zasad su istražene 4 dvorane unutar špilje, a o samoj dužini špilje još se uvijek nagađa. Pretpostavaka je da je špilja stara između 10000 i 15000 godina. U špilji je pronađeno i oružje (koplja) iz doba neolita, a neolit je razdoblje koje je trajalo od 12000 do 6000 godine prije Krista. Od životinjskog svijeta u špilji obitavaju šišmiši i golubovi.
Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Žampera nalazi se u Žmanu na Dugom otoku. Bave se proizvodnjom kozjeg sira i maslinovog ulja, a svi proizvodi nose certifikate koji potvrđuju prirodnu i ekološki prihvatljivu obradu i proizvodnju. Oni su poznati kao prvi proizvođači ekološkog maslinovog ulja u Republicii Hrvatskoj te nositelji mnogih nagrada za kvalitetu svojih proizvoda.
Među uočljivijim maslinicima, nalazi se svakako i onaj gosp. Gorana Morovića. Na uređenoj padini su na malim kaskadama posloženi deseci i deseci, što mladih, što obnovljenih starih maslina, njih ravno tisuću. Mini maslinici okruženi su mocirama, kojih ima oko pet kilometara, a spuštaju se s 90 m visine gdje je najviša točka ovog imanja, do jedan metar nadmorske visine, gdje je najniža maslina. Preko mocira visi padajući ružmarin, a oko maslina je posađeno mediteransko bilje. Tu se nalazi i oko 200 stabala raznih voćki. Eko proizvodnja je, u masliniku se planira još izgraditi uljara i kušaonica.
